Пређи на главни садржај

Nova luka ili miris napalma ujutru


Kiša je stala, razvedrilo se, samo su bare na putu ostale. Čuje se veliki trstenjak – krekeće, kroz žbunje vidim pokret na vodi, uoštrim... barska kokica, ali eno, još nešto se mrda duboko u pozadini, zaranja, izranja, uoštrim podalje... nutrija? Ne, taj oblik njuške, pomalo nalik foki, ovakvo ponašanje sam već gledao – ovo je vidra, i to dve! Igraju se? Ili udvaraju?

Na bari Revi u Krnjači sam ih više puta posmatrao, sve dok ne počeše radove na asfaltiranju puta i izgradnji kanalizacionog kolektora. A od početka radova, niko nije više video vidre na Revi.

Zato im se posebno radujem ovde, na Beljarici, plavnoj zoni Dunava uporedo s Kovilovom. Iz topole se čuje pesma crnoglave grmuše. Krupna ptica na suvoj grani, slutim šta je, mašam se dvogleda... belorepan. Najveći orao Evrope, i to samo prvi od pet koliko ću ih ovde sresti. Na grani pored puta stoji rusi svračak, u pozadini peva zeba. Čujem kukavicu, potom i vidim jednu, pa drugu dugorepu siluetu špicastih krila. Kad sam kod špicastih krila, i soko lastavičar je tu. A iz krošnje vrbe dopire „mrnjauu“ zelentarke.

Proleće mala bela čaplja. Iz pozadine doziva zviždak. Labud grbac leži na gnezdu, i par mu je u blizini. Čuje se flauta, to jarkožuti mužjak vuge doziva ženku. Siva muharica na vrhu suve grančice, moja prva ovog proleća. Dva kosa se jure, oba mužjaci, biće da je jedan zalutao preblizu gnezdu drugog. Čuje se drozd pevač, pa visoko „cin cin“ senice vuge koja pravo ona loptasta viseća gnezda, kao afričke tkalje.

Sledeća ptica je... čuvar nasipa. Priča, bili su skoro ovde Kinezi, pet-šest automobila, nešto gledali, pričali. Niko ne zna o čemu, nije bilo prevodioca, ali se priča da će, ukoliko se uskoro potpiše ugovor, radovi na potpunoj anihilaciji svega ovoga, ili na izgradnji nove beogradske luke – stvar ugla posmatranja, početi na jesen. Svih 870 ha rukavaca, bara i kubika, vrbovo-topolovih šuma, zajedno s plantažnim zasadima klonskih topola, predviđeni su za nasipanje i betoniranje.

A tokom istraživanje poslednjih godina, ovde je zabeleženo prisustvo 29 vrsta riba, 8 vodozemaca, 9 gmizavaca i 62 vrste sisara, uključujući 20 vrsta slepih miševa, kao i divlje svinje, srne, divlje mačke, šakala, vidre, kune belice i zlatice, tekunice i slepog kučeta, mrkog i stepskog tvora, itd.

IBA Ušće Save u Dunav

Ptičji svet ove plavne zone – koja predstavlja uzvodni deo područja za ptice od međunarodnog značaja (IBA) “Ušće Save u Dunav” – ima preko 210 do sada zabeleženih vrsta, a tokom poslednjih sedam godina ovde ih je zabeleženo 136 (nepotpuni spisak ptica). Među njima su i tri do četiri gnezdeća para belorepana – najveća gustina populacije po jedinici površine ma gde u zemlji. Druge vrste od posebnog značaja su čaplje (ovo je veoma značajno hranidbeno područje), patka njorka, mali detlić i zelena žuna, siva muharica i žuti voljić.

Ali, od pomenutih 136 vrsta ptica, 108 su strogo zaštićene, a sledećih 28 su zaštićene nacionalnim zakonodavstvom. Dalje, u  Aneksu II Bernske konvencije nalazi se 45 od ovih vrsta, a u Aneksu III naredna 91 vrsta. Konvencija o migratornim vrstama (Bonska konvencija) navodi dve od ovih vrsta – patku njorku i belorepana – u Aneksu I, uz dalje 64 vrste u Aneksu II. Najzad, 24 vrste iz Aneksa I Direktive o pticama Evropske unije zabeležene su u ovom području (država ima obavezu da za te vrste osnuje specijalna zaštićena područja i upravo Beljarica je od nacionalnog značaja za njih), a belorepan je već viđen kao kvalifikaciona vrsta za nominaciju ovog područja za ekološku mrežu NATURA2000. I 51 SPEC vrsta, koje zahtevaju posebne mere zaštite na nivou Evrope, zabeležena je u ovom području. Imajući na umu kako broj vrsta, tako i staništa od međunarodnog značaja za zaštitu, zaštita Beljarice i njenog biodiverziteta je očigledno tema od šireg, evropskog, a ne samo lokalnog značaja.

Predloženo za zaštitu

Pre tri godine iskusili smo katastrofalne poplave, kada su vodostaji premašivali projektovane stogodišnje maksimume, a čitavi gradovi su se našli pod više metara dubokom vodom. Za Beograd, pa i Pančevo, Beljarica je pojas za spasavanje. Budući približno veličine Novog Beograda, ona može da primi značajan deo poplavnog talasa i uspori maticu dalje nizvodno. Znam o čemu govorim – ptičario sam na Beljarici u vreme poplava. Vodostaj nije premašivao polovinu nasipa, a Beograd je bio pošteđen.

Studija Svetskog fonda za prirodu (WWF) pokazuje da je do kraja XX veka uništeno preko 80% plavnih područja u slivu Dunava. Ovakve plavne zone čine ekološki koridor kojim se život duž reke obnavlja, onoliko dugo koliko je koridor neprekinut. Jednom ispresecan građevinskim zahvatiima većih razmera, preostala izolovana zelena ostrva osuđena su na gubitak značajnog dela svoje biološke raznovrsnosti. Kako bi se takvi negativni uticaji smanjili i predupredili, pokrenuta je međunarodna inicijativa za stavaranje zelenog koridora sačinjenog od zaštićenih područja duž Dunava.

Predloženo za potpuno uništenje

Inicijativu za zaštitu ovog područja pokrenula je Liga za ornitološku akciju 2010. godine u okviru projekta Krila preko Balkana, kojim je rukovodio BirdLife International. Sekretarijat za životnu sredinu grada Berograda prihvatio je inicijativu i preneo nadležnost na Zavod za zaštitu prirode Srbije, koji je 2013. završio elaborat s predlogom zaštite 1860 ha forlanda leve obale Dunava, približno od Pančevačkog mosta pa do iznad Kovilova. U leto 2015. predlog zaštite našao se na dnevnom redu zasedanja Skupštine Beograda, ali je u poslednjem trenutku povučen, pre nego što je do glasanja došlo. Avgusta 2016. najavljena je izgradnja nove beogradske luke unutar najvrednijih 870 ha već predloženog zaštićenog područja.

Postoji li alternativa ovoj lokaciji za luku? Pre nego što je 2014. završen Pupinov most, razmatrane su dve alternativne lokacije, jedna u Krnjači, druga u Vinči. Javnosti nije objašnjeno zašto su ove dve odbačene, niti zašto je Beljarica odabrana. Ono što je ovde nužno jeste ono što zakon već izričito zahteva, strateška procena uticaja na životnu sredinu, transparentna od početka do kraja, koju bi izradila nezavisna institucija ili grupa stručnjaka čija su imena poznata i priznata u javnosti.


Od kakvog je značaja ovaj proces? Njime se ne definiše samo budućnost međunarodnog ekološkog koridora duž Dunava kao i prirodno okruženje glavnog grada, već se postavljaju i  politički okviri pridruženju Srbije Evropskoj uniji u trenutku kada zemlja pokušava da otvori poglavlje 27 pretpristupnih pregovora o životnoj sredini i klimatskim promenama.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad