Пређи на главни садржај

Kako se slikaju senice


Kao što znate, ja nisam fotograf, samo ponekad nosim foto-aparat, mada me i to neretko mrzi. Zato vam neću pričati o blendi i ekspoziciji, pošto o tome ne bih ni imao šta da vam kažem (hmm... dok bi obratan stav bio odlična osnova za učlanjenje u Stranku i vrtoglavu karijeru, pa čak i ulaznicu na Forbsovu listu).

No, vratimo se senicama. Ako ste do sada već slikali svoju devojku/dečka ili porodicu, smatraću vas dovoljno kvalifikovanim. Dakle, ponesite foto-aparat do samog vrha Avale, na parking iza hotela. S leve strane je niz tezgi koji se završava prodavcem kokica. Kako mu senice ne bi opsedale aparat za kokanje (i dovodile higijenu istog u pitanje), on im smrvi šaku kokica na zidiću, možda dva metra dalje. I to je mesto oko koga kruže i koje po čitav dan obilaze, dovoljno okuražene da čoveku priđu i na manje od metra, mada ipak malo zaziru od nepoznatih.

Dakle, pokušajte ipak sa dva-tri metra i kakvim-takvim zumom. Pošto se ptičice u mestu zadrže jedva sekundu-dve, naoružajte se strpljenjem. Bolji ugao ćete dobiti iz klečećeg stava (a više udobnosti ako ponesete stolicu na rasklapanje). Moja fotka gore (bez kropovanja) nastala je baš tu, ali jeste najbolja od mnogo prosečnih. I nemojte propustiti da kupite kokice – ako ste ikada nešto zimi prodavali na ulici, znaćete zašto.

A ako vas zanima foto-oprema preporučljiva za snimanje ptica, pročitajte ovaj osvrt profesionalnog fotografa Saše Preradovića. Ukoliko vas zanimaju etička pitanja pristupa fotografisanju ptica, pročitajte ove smernice poljskog udruženja fotografa prirode.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Septembar je... vreme udžbenika

Pozabaviću se, zato, udžbenicima za posmatranje ptica, tj. ilustrovanim priručnicima za prepoznavanje vrsta, odnosno tzv. 'ključevima'. Jedan ključ je već preveden na srpski (Heinzel, Fitter & Parslow), a njegovo izdavanje zastalo kod para, ili nedostatka istih, evo ovaj… ...a pre toga možete u boljim knjižarama potražiti engleska izdanja koja se najčešće zovu ‘Birds of Britain and Europe’. Ukoliko se u naslovu ne pominje odrednica ‘Europe’, može se desiti da knjiga ne prikazuje sve vrste koje se na našem kontinentu, pa tako i našoj zemlji, mogu videti. Poslednjih godina se ključevi za ptice redovno viđaju u našim knjižarama (IPS, Plato), no izbor zna da oscilira i, u vreme nastajanja ovog članka, veoma je mršav. Uglavnom se svodi samo na Bruuna, koji se na Amazonu izdvaja najnižom cenom. Dakle, preporučujem knjige ilustrovane crtežima u boji (a ne fotografijama), kod kojih se uz ilustraciju nalazi kratak tekst o bitnim odlikama vrste i višebojna mapa rasp